- Objavljeno: 18.01.2019.
Ponosni na Ponos Hrvatske
Trčao maratone kako bi skupio novce za bolesnog dječaka - Policajac velikog srca, Kristijan Srpak iz PU međimurske, pomogao je malom Ivanu (8) u ozdravljenju. Unatoč vlastitim zdravstvenim tegobama, trkama za Ivana prikupio oko 80.000 kuna
FOTO i TEKST: Ponos Hrvatske
Kristijan Srpak voditelj službe policije u PU međimurskoj, veliki zaljubljenik u sport, posebice u nogomet i trčanje, te sudionik mnogih humanitarnih utrka, ni trenutka nije dvojio pomoći prošle godine tada 8-godišnjem Ivanu Sabolu iz Palovca, nakon što je saznao za humanitarnu akciju „Pomozimo Ivanu“.
Dječakovoj obitelji trebao je novac za osiguranje troškova prije, za vrijeme i poslije operacije transplantacije bubrega u Padovi. Ivan se od rođenja borio za život. Nakon poroda s otprilike godinu dana starosti, dječaku je dijagnosticirano kronično zatajenje bubrega, te bolest „mekanih kostiju“, odnosno deformacija ruku i nogu. Ovogodišnja operacija transplantacije bubrega koji mu je darovala majka Kristina u veljači u Padovi, Ivan se napokon oslobodio dijalize.
Ivana su operirali 16 puta
Zadnje 4 godine majka Kristina obavljala mu ih je u obiteljskoj kući 6 puta dnevno. Zbog svojih bolesti Ivan je do sad bio na čak 16 operacija i nije mogao samostalno hodati, te se napokon riješio muka kojima je svakodnevno bio izložen.
- Sjedio sam lani s prijateljima u gradu na kavi, a među nama je bio i privatni poduzetnik Zlatko Đurkin. Čuo sam za Ivanovu bolest te da traži pomoć i odlučio trčanjem prikupljati novac, odnosno pretrčane kilometre pretvoriti u donaciju. Dogovorio sam sa Zlatkom da svaki moj pretrčani kilometar stimulira sa 100 kuna te isti uplati na račun humanitarne akcije „Pomozimo Ivanu“. Za mene je to bio način kako pomoći Ivanu ali i izazov. Cijeli sam život posvetio nogometu i do tada sam već 5 puta operirao koljena a lijevo je nakon četvrte operacije bilo u jako lošem stanju. Nisam bio siguran hoću li uopće to moći izdržati ali bio sam odlučan u svojoj namjeri da pomognem malom Ivanu. Bila mi je to prva utrka nakon 7 mjeseci od moje operacije. Istrčao sam 2 polumaratona od po 21.200 metara i nekoliko utrka na 10.000 metara. Ukupno sam u nepuna dva mjeseca pretrčao 70 kilometara i tako na brzinu prikupio 7.000 kuna koje je uplaćivao prijatelj Đurkin na račun za Ivana - ispričao je 43-godišnji Čakovčanec, otac troje djece.
Kristijan: Kolege iz cijele Hrvatske su me podržale
U njegovoj akciji podržali su ga i kolege iz PU međimurske, a potom i velik broj ljudi iz čitave Hrvatske ali i Austrije, Njemačke, Srbije koji su htjeli pomoći Ivanu. Ivanova obitelj gotovo je cijeli njegov život s njim provela po bolnicama.
- Humanitarne akcije koje su sami započeli nisu naišle baš na plodno tlo. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje platio je transplantaciju i boravak u bolnici oko 50 tisuća eura, ali trebalo je skupiti novac za postoperativno liječenje, lijekove, boravak Ivanove majke u Padovi koja je iz bolnice nakon operacije otpuštena za 5 dana a sve to je obitelj morala snositi sama. Kada sam ih prvi put posjetio, naišao sam na osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti koja je vladala u obitelji. Ivanovi roditelji su bili oboje nezaposleni i u teškoj financijskoj situaciji. No, njihova vjera u transplantaciju i Ivanov optimizam da će uskoro ozdraviti, me oduševila i nisam mogao ostati ravnodušan. Kolege iz moje PU, kao i kolege iz cijele Hrvatske su mi dali podršku, pomogli novčanim prilozima. Sa kolegama policajcima iz PU međimurske organizirali smo malonogometni susret s Udrugom vinara Međimurje „Hortus Croatie“ na kojem su se prikupljali dobrovoljni prilozi za Ivana. Uz to sam s prijateljima iz Palovca organizirao malonogometni turnir na kojem je prikupljeno oko 16.000 kuna - kaže Kristijan kojeg je Ivanova teška bolest izuzetno pogodila.
Čak i sada kada su završene humanitarne donacije za dječaka, Kristijan ga vrlo često obilazi i pomaže obitelji koliko god može. Nije ni pomišljao da odustane od trčanje i utrka koje si je zacrtao, iako je nakon svake utrke zbog bolesnih koljena, nekoliko dana, doslovno vukao nogu za sobom. Kad je Ivan došao s operacije kući, Kristijan mu je obećao da će zajedno pretrčati čakovečki polumaraton u travnju ove godine i da će dobiti medalju te tako okruniti ovu akciju. Ivana je stavio u prilagođena kolica i zadnjih 7 kilometara gurao ga je u kolicima i trčao. Dječak je bio presretan zbog medalje. Iako je riješio jedan zdravstveni problem s transplantacijom, Ivana čeka još operacija i jako dugi oporavak zbog „valovitih“ kostiju. Kristijan kojem se Ivan vrlo veseli kada ga posjeti, 25 godina radi u PU međimurskoj. Svojim je trčanjem i pokretanjem akcije za pomoć Ivanu prikupio oko 80.000 kuna. Redoviti je darivatelj krvi koju je do sada darivao čak 44 puta, a vlasnik je i donorske kartice za organe. Unatoč i svojim zdravstvenim problemima rado se odaziva na sve polumaratone i ostale utrke u Hrvatskoj ali i inozemstvu. Nakon Ivanove operacije trčao je i splitski polumaraton u kojem su uvjeti za trčanje bili izuzetno loši, kiša, snijeg, vjetar. No, to Kristijana nije obeshrabrilo, jer je upravo na toj utrci čestitao Ivanu uspješnu transplataciju bubrega i njegov „1 rođendan“, te tako još jedanput dao i podršku Udruzi transplantirane i dijalizirane „ Hrabrice“.
Ivan se nada da će uskoro sjesti u školske klupe
I nadalje pomaže potrebitima pa je tako sa organizatorima dogovorio da se dana 29. prosinca na tradicionalnom malonogometnom turniru kafića u Čakovcu prikupljaju novčana sredstava za pomoć Udruzi „Down“ Međimurske županije. Kristijan je licencirani trener u nogometnoj školi Međimurje Čakovec gdje trenira najmlađe uzraste. Član je Povjerenstva za ravnopravnost spolova grada Čakovca i Vijeća za prevenciju Međimurske županije gdje kroz programe pokušava razumjeti potrebe zajednice i poboljšati kvalitetu života najranjivijim skupinama. Stravstveni je navijač hrvatske nogometne reprezentacije, te je već na prvoj utakmici Hrvatske s Nigerijom u Rusiji predvidio da će hrvatska reprezentacija ući u finale.
Ovaj međimurski policajac velikog srca pomogao je svom malom hrabrom prijatelju unatoč vlastitom lošem zdravstvenom stanju, pa će Ivan koji sada polazi 3. razred osnovne škole a kojeg učiteljica dolazi doma poučavati, nada se, moći uskoro sjesti i u školske klupe. Da u Međimurju ima puno hrabrih i požrtvovanih policajaca, dokazuje i činjenica da je ovo već treća godina za redom da su policajci PU međimurske nominirani za Ponos Hrvatske, udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja.
Kristijan Srpak voditelj službe policije u PU međimurskoj, veliki zaljubljenik u sport, posebice u nogomet i trčanje, te sudionik mnogih humanitarnih utrka, ni trenutka nije dvojio pomoći prošle godine tada 8-godišnjem Ivanu Sabolu iz Palovca, nakon što je saznao za humanitarnu akciju „Pomozimo Ivanu“.
Dječakovoj obitelji trebao je novac za osiguranje troškova prije, za vrijeme i poslije operacije transplantacije bubrega u Padovi. Ivan se od rođenja borio za život. Nakon poroda s otprilike godinu dana starosti, dječaku je dijagnosticirano kronično zatajenje bubrega, te bolest „mekanih kostiju“, odnosno deformacija ruku i nogu. Ovogodišnja operacija transplantacije bubrega koji mu je darovala majka Kristina u veljači u Padovi, Ivan se napokon oslobodio dijalize.
Ivana su operirali 16 puta
Zadnje 4 godine majka Kristina obavljala mu ih je u obiteljskoj kući 6 puta dnevno. Zbog svojih bolesti Ivan je do sad bio na čak 16 operacija i nije mogao samostalno hodati, te se napokon riješio muka kojima je svakodnevno bio izložen.
- Sjedio sam lani s prijateljima u gradu na kavi, a među nama je bio i privatni poduzetnik Zlatko Đurkin. Čuo sam za Ivanovu bolest te da traži pomoć i odlučio trčanjem prikupljati novac, odnosno pretrčane kilometre pretvoriti u donaciju. Dogovorio sam sa Zlatkom da svaki moj pretrčani kilometar stimulira sa 100 kuna te isti uplati na račun humanitarne akcije „Pomozimo Ivanu“. Za mene je to bio način kako pomoći Ivanu ali i izazov. Cijeli sam život posvetio nogometu i do tada sam već 5 puta operirao koljena a lijevo je nakon četvrte operacije bilo u jako lošem stanju. Nisam bio siguran hoću li uopće to moći izdržati ali bio sam odlučan u svojoj namjeri da pomognem malom Ivanu. Bila mi je to prva utrka nakon 7 mjeseci od moje operacije. Istrčao sam 2 polumaratona od po 21.200 metara i nekoliko utrka na 10.000 metara. Ukupno sam u nepuna dva mjeseca pretrčao 70 kilometara i tako na brzinu prikupio 7.000 kuna koje je uplaćivao prijatelj Đurkin na račun za Ivana - ispričao je 43-godišnji Čakovčanec, otac troje djece.
Kristijan: Kolege iz cijele Hrvatske su me podržale
U njegovoj akciji podržali su ga i kolege iz PU međimurske, a potom i velik broj ljudi iz čitave Hrvatske ali i Austrije, Njemačke, Srbije koji su htjeli pomoći Ivanu. Ivanova obitelj gotovo je cijeli njegov život s njim provela po bolnicama.
- Humanitarne akcije koje su sami započeli nisu naišle baš na plodno tlo. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje platio je transplantaciju i boravak u bolnici oko 50 tisuća eura, ali trebalo je skupiti novac za postoperativno liječenje, lijekove, boravak Ivanove majke u Padovi koja je iz bolnice nakon operacije otpuštena za 5 dana a sve to je obitelj morala snositi sama. Kada sam ih prvi put posjetio, naišao sam na osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti koja je vladala u obitelji. Ivanovi roditelji su bili oboje nezaposleni i u teškoj financijskoj situaciji. No, njihova vjera u transplantaciju i Ivanov optimizam da će uskoro ozdraviti, me oduševila i nisam mogao ostati ravnodušan. Kolege iz moje PU, kao i kolege iz cijele Hrvatske su mi dali podršku, pomogli novčanim prilozima. Sa kolegama policajcima iz PU međimurske organizirali smo malonogometni susret s Udrugom vinara Međimurje „Hortus Croatie“ na kojem su se prikupljali dobrovoljni prilozi za Ivana. Uz to sam s prijateljima iz Palovca organizirao malonogometni turnir na kojem je prikupljeno oko 16.000 kuna - kaže Kristijan kojeg je Ivanova teška bolest izuzetno pogodila.
Čak i sada kada su završene humanitarne donacije za dječaka, Kristijan ga vrlo često obilazi i pomaže obitelji koliko god može. Nije ni pomišljao da odustane od trčanje i utrka koje si je zacrtao, iako je nakon svake utrke zbog bolesnih koljena, nekoliko dana, doslovno vukao nogu za sobom. Kad je Ivan došao s operacije kući, Kristijan mu je obećao da će zajedno pretrčati čakovečki polumaraton u travnju ove godine i da će dobiti medalju te tako okruniti ovu akciju. Ivana je stavio u prilagođena kolica i zadnjih 7 kilometara gurao ga je u kolicima i trčao. Dječak je bio presretan zbog medalje. Iako je riješio jedan zdravstveni problem s transplantacijom, Ivana čeka još operacija i jako dugi oporavak zbog „valovitih“ kostiju. Kristijan kojem se Ivan vrlo veseli kada ga posjeti, 25 godina radi u PU međimurskoj. Svojim je trčanjem i pokretanjem akcije za pomoć Ivanu prikupio oko 80.000 kuna. Redoviti je darivatelj krvi koju je do sada darivao čak 44 puta, a vlasnik je i donorske kartice za organe. Unatoč i svojim zdravstvenim problemima rado se odaziva na sve polumaratone i ostale utrke u Hrvatskoj ali i inozemstvu. Nakon Ivanove operacije trčao je i splitski polumaraton u kojem su uvjeti za trčanje bili izuzetno loši, kiša, snijeg, vjetar. No, to Kristijana nije obeshrabrilo, jer je upravo na toj utrci čestitao Ivanu uspješnu transplataciju bubrega i njegov „1 rođendan“, te tako još jedanput dao i podršku Udruzi transplantirane i dijalizirane „ Hrabrice“.
Ivan se nada da će uskoro sjesti u školske klupe
I nadalje pomaže potrebitima pa je tako sa organizatorima dogovorio da se dana 29. prosinca na tradicionalnom malonogometnom turniru kafića u Čakovcu prikupljaju novčana sredstava za pomoć Udruzi „Down“ Međimurske županije. Kristijan je licencirani trener u nogometnoj školi Međimurje Čakovec gdje trenira najmlađe uzraste. Član je Povjerenstva za ravnopravnost spolova grada Čakovca i Vijeća za prevenciju Međimurske županije gdje kroz programe pokušava razumjeti potrebe zajednice i poboljšati kvalitetu života najranjivijim skupinama. Stravstveni je navijač hrvatske nogometne reprezentacije, te je već na prvoj utakmici Hrvatske s Nigerijom u Rusiji predvidio da će hrvatska reprezentacija ući u finale.
Ovaj međimurski policajac velikog srca pomogao je svom malom hrabrom prijatelju unatoč vlastitom lošem zdravstvenom stanju, pa će Ivan koji sada polazi 3. razred osnovne škole a kojeg učiteljica dolazi doma poučavati, nada se, moći uskoro sjesti i u školske klupe. Da u Međimurju ima puno hrabrih i požrtvovanih policajaca, dokazuje i činjenica da je ovo već treća godina za redom da su policajci PU međimurske nominirani za Ponos Hrvatske, udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja.