Za prijevaru je značajno da počinitelj postupa s namjerom da sebi ili drugome pribavi imovinsku korist, dovede nekog u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili da ga održava u toj zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Osim osnovnog kaznenog djela prijevare, postoje i drugi oblici kao što su: „lanci sreće“, računalne prijevare, prijevare kod kojih se ne stječe imovinska korist već se samo radi šteta drugome i slično.
Najčešći modaliteti klasičnih prijevara
Dovođenje u zabludu u pogledu službenog ili društvenog položaja, a najčešće se počinitelj predstavlja u svojstvu:
- policijskog službenika
- eminentnog stručnjaka (u medicini, alternativnoj medicini, pravu, ekonomiji i sl.)
- ovlaštenog akvizitera
- pripadnika inspekcijskih službi
- dostavljača pošiljki
- inkasatora
- poreznog inspektora
- trgovca ili vlasnika nekretninama ili pokretnina
- pripadnika vjerske zajednice i slično.
Dovođenje u zabludu u pogledu tjelesnog ili materijalnog stanja ili stradavanja, a najčešći su:
- prikazivanje tjelesnih nedostataka koji u stvarnosti ne postoje (primjerice: nepokretnost, sljepoća, gluhonijemost i slično)
- prikazivanje materijalnog stradavanja u požarima, paljevinama, poplavama, potresima i slično.
Dovođenje u zabludu u pogledu marke i kvalitete proizvoda. Primjerice:
- prodaja bižuterije pod zlato (žargonski: „prodavanje đinđe“), kojeg su počinitelj i žrtva navodno slučajno zajedno pronašli i slično
- prodaja plagijata pod imenima poznatih, renomiranih marki po znatno nižim cijenama od kojih su u posljednje vrijeme zabilježeni: „Stihl“, „Benetton“, „Lacoste“, „Hugo boss“ i slično.
