Razvoj kriminalističke prevencije

Razlozi za planiranje i provedbu projekta

Tvrdnju da policija svojim mjestom i ulogom u društvu, unutarnjim ustrojem i organizacijom, težištima u radu i načinom obavljanja posla nužno ovisi o društveno-političkom sustavu u kome se razvijala i u kome je djelovala, prikazali smo odnosom reaktivnog i proaktivnog djelovanja u strukturi uniformirane policije. Taj je prikaz u cijelosti primjenjiv i na strukturu kriminalističke policije u Republici Hrvatskoj. Gotovo identično, kriminalistička policija najveći broj mjera i aktivnosti iz svoje nadležnosti poduzima kada se već nešto desi, dakle, nakon počinjenja kaznenih djela sa svrhom pronalaska počinitelja kaznenih djela, dokazivanja činjenja i prijavljivanja nadležnim pravosudnim tijelima.

Iako možemo biti zadovoljni vlastitim rezultatima u suzbijanju kriminaliteta, moramo priznati da menadžment policije, dužnosnici u pravosuđu, neovisni stručnjaci, mediji i građani ukupno funkcioniranje pravne države u suzbijanju kriminaliteta doživljavaju negativno. Naravno da će potpunije odgovore o ovom pitanju dati sveobuhvatno ispitivanje javnog mnijenja koje tek planiramo provesti, ali temeljem vlastitih iskustvenih spoznaja, temeljem statističko-analitičkog praćenja stanja i kretanja kriminaliteta i u komparaciji s modernim policijama drugih zemalja, već sada možemo odrediti pravce promjena postojećih struktura i načina rada. Prije svega, treba djelovati na promjenu odnosa stupnja prevencije i represije u radu policije u čemu kriminalistička policija mora dobiti vodeću ulogu. Dakle, osim "trke" za počiniteljima kaznenih djela radi kvalitativnog odmaka od postojećeg načina rada treba organizirati sustavno bavljenje uvjetima, koji pogoduju nastanku i razvoju kriminaliteta na lokalnoj i državnoj razini i na osnovu toga koncipirati provođenje organiziranih preventivnih mjera i aktivnosti (socijalne i situacijske prevencije). Upravo je odnos prevencije i represije u radu policije prostor u kojem još uvijek uočavamo najveći nesklad u komparaciji s modernim zapadnoeuropskim policijama. I dok te policije razvijaju institute, službe i koordinacijska tijela za prevenciju na državnoj razini, te odjele, odsjeke i linije rada na lokalnim razinama, mi trenutno u segmentu kriminalističke policije prevenciju organiziramo i provodimo stihijski, uglavnom improvizirajući, a u postojećoj sistematizaciji radnih mjesta kriminalističke policije imamo sistematizirano samo jedno radno mjesto koje i nazivom odražava dominantno preventivni karakter (kriminalistički službenik za prevenciju u Odsjeku maloljetničke delinkvencije u Upravi kriminalističke policije u sjedištu MUP-a). Nešto je bolje stanje, što se struktura tiče, u uniformiranoj policiji gdje imamo odsjeke i linije rada u temeljnoj i prometnoj policiji u Upravi policije u sjedištu MUP-a i u policijskim upravama, ali također ne možemo biti zadovoljni organizacijom obavljanja poslova prevencije, niti ostvarenim rezultatima.

Moderne policije (i društva) kriminalističku prevenciju definiraju kao ukupnost svih državnih, privatnih i drugih mjera i aktivnosti usmjerenih na sprječavanje činjenja kaznenih djela i smanjenje posljedica kaznenih djela (materijalnih, psihičkih i fizičkih), a na listi prioriteta policijskih poslova smještaju je u sam vrh, a za kreatore i organizatore provođenja poslova prevencije određuju se najiskusniji i najkvalitetniji policijski (kriminalistički) službenici s najvišim policijskim zvanjima i stručnom spremom. Rad u službama – odjelima prevencije u zapadnoeuropskim policijama smatra se vrhuncem policijske karijere, a takve službe i odjeli u osmišljavanju i provođenju preventivnih aktivnosti koriste kapacitete svih ostalih struktura policije.

Uvođenje novih struktura i razvoj preventivnih djelatnosti kroz organizirano i stručno provođenje mjera i aktivnosti socijalne i situacijske prevencije nudi nam ogromne i do sada neiskorištene mogućnosti u suzbijanju kriminaliteta, ali još važnije i u suradnji građana s policijom, prihvaćanju policije, poboljšanju ugleda policije u društvu i razvijanju partnerskih odnosa s drugim državnim tijelima i ustanovama, nevladinim organizacijama i medijima.